Iz amaneta prethodnikâ

Kada bismo iz povijesti hrvatske filologije morali izdvojiti nekoliko osoba koje su zadužile ne samo nacionalnu filologiju nego i slavistiku uopće, na tome bi se popisu bez ikakve dvojbe našli Stjepan Ivšić i Josip Hamm. Riječ je o dvojici vrsnih znanstvenika koji su predanošću i pionirskim pothvatima umnogome odredili brojne putove kojima će kročiti njihovi nastavljači te proširili horizonte njihovih očekivanja. Svestranost i obuhvatnost tema kojima su se bavili, pedantnost i preciznost njihova istraživanja te brojnost i vrsnoća objavljenih radova, studija i članaka svakako im je osigurala mjesto u samu vrhu hrvatske filologije.

Stjepan Ivšić

U tome je smislu novo izdanje Matice hrvatske u nizu Stoljeća hrvatske književnosti, koje je u potpunosti posvećeno ovoj dvojici filologa, očekivana, ali i vrlo pohvalna izdavačka inicijativa koju valja posebno pozdraviti. Novu knjigu, koja donosi izbor rasprava i članaka upravo Stjepana Ivšića i Josipa Hamma, uredio je Josip Lisac, a njezina se priređivanja znalački poduhvatilo dvoje nastavnika Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo Odsjeka za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Stjepan Damjanović i Tanja Kuštović. Godina njezina objavljivanja zasigurno nije slučajnost s obzirom na činjenicu da je u isto vrijeme obilježena 50. godišnjica smrti Stjepana Ivšića, a njemu je ovdje pridružen i Josip Hamm, koji stoji uz njega po širini interesa i filološkoj spremi u punom smislu riječi. Ne ulazeći dublje u raščlambu sadržaja knjige, koju nam ne dopušta ograničenost prostora, namjera mi je ovdje tek upozoriti javnost na ovo vrijedno izdanje.

Akademik Stjepan Damjanović priredio je dio posvećen Stjepanu Ivšiću, dok je docentica Tanja Kuštović učinila isto za Josipa Hamma. Prateći strukturu uobičajenu u biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti, oboje su svoj dio popratili vrlo korisnim predgovorom, jasnim i preglednim ljetopisom te informativnom bibliografijom, u okviru koje je dan popis izdanja dotičnoga filologa te važnija literatura o njemu. Nakon toga slijede rasprave i članci dvojice filologa grupirani po tematskim cjelinama.

Josip Hamm

Izabrani članci podijeljeni su u nekoliko skupina koje bez pretenzije za oštrim razgraničenjima fino ocrtavaju njihova osnovna područja bavljenja iz očišta priređivača. Od članaka Stjepana Ivšića, podijeljenih u četiri skupine (Hrvatsko glagoljaštvo, Hrvatski dijalekti, Hrvatski književni jezik i Osvrti), uvršteni su – između ostaloga – njegov pregled srednjovjekovne hrvatskoglagoljske književnosti, prikaz oporuke sestre Petra Kružića Jelene i hrvatskoglagoljske legende o Sv. Jeronimu, poetičan tekst o Bašćanskoj ploči, uvodni dio Jezika Hrvata kajkavaca, ulomci iz polemike s Nikolom Andrićem, rad o tuđicama u Petra Preradovića, razmišljanja o hrvatskome književnom jeziku i pravopisnim pitanjima, prikaz izdanja Naša narodna epika Tome Maretića i Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića, članak o Vatroslavu Jagiću i osnivanju Zagrebačkoga sveučilišta. Hammov opus predstavljen je njegovim tekstovima također podijeljenim u četiri grupe (Hrvatsko glagoljaštvo, Stara hrvatska književnost, Hrvatski književni jezik i Iz povijesti filologije), od kojih ovdje možemo izdvojiti radove o hrvatskome tipu staroslavenskoga jezika, glagoljaštvu i njegovu značenju za južne Slavene, starohrvatskome i Kašićevu prijevodu Pjesme nad pjesmama, djelovanju hrvatskih glagoljaša u Pragu, hrvatskoj prozi Marulićeva vremena, čakavštini Džore Držića, o rimi i jeziku u lirskim pjesmama, povijesti bečke slavistike te vrlo zanimljive sociolingvističke prikaze hrvatskoga jezika zagrebačkih srednjoškolaca.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2012.

Kako je istaknuto u tekstološkoj napomeni, Ivšićev i Hammov jezik nije mijenjan, već se načelno donosi kako dolazi u izvornim tekstovima, s iznimkom pravopisnih rješenja. Priloženi tumač imena i izraza osigurava da knjiga bude razumljiv i široj javnosti pristupačan uvod u poznavanje života i djela dvojice filologa omogućujući potpunije razumijevanje termina i fraza kojih je velik broj možda poznat tek užem krugu znanstvenika. Na samu kraju nalazi se i kazalo imena, koje je izradila Dražana Radman, što čitatelju omogućuje znatno lakše snalaženje u izdanju ovakva opsega i sadržajne gustoće.

Iako je i Ivšićevo i Hammovo osnovno područje bavljenja bilo jezikoslovlje, iz njihova je opusa posve jasno da nisu oštro dijelili jezikoslovnu od književne znanosti. Upravo zato u žarištu izdanja nisu samo radovi hrvatskoglagoljske i dijalektološke tematike kao kvalitativni vrh njihovih opusa, već su odabrani oni njihovi tekstovi koji su vrlo usko povezani sa znanošću o književnosti, odnosno prednost je dana njihovim člancima o književnome jeziku te osvrtima o raznim književnim temama. Zbog činjenice da su na jednome mjestu objedinjeni mnogi manje poznati i teško dostupni tekstovi koji potpunije predstavljaju opuse dvojice filologa valja posebice pohvaliti trud priređivačâ. Na taj se način bolje valorizira Ivšićev i Hammov doprinos istraživanju hrvatske književnosti, u prvome redu njezina jezika.

Zaključno možemo reći da je Matica hrvatska ovim izdanjem još jednom opravdala svoju ulogu u našem kulturnom i znanstvenom životu, davši doista prikladnu i dostojnu posvetu istaknutim hrvatskim jezikoslovcima Stjepanu Ivšiću i Josipu Hammu, dvojici ljubitelja riječi, teško dostižnim znanstvenicima i uzornim učiteljima brojnih generacija filologa.